Ne dopustite da vas ispunjavanje CMR-a zatekne nespremne – sve što trebate znati o međunarodnom teretnom listu

Većini ljudi engleski izraz „Convention on the Contract for the International Carriage of Goods by Road” ili francuski „Convention relative au contrat de transport international de merchandises par route” ne znači mnogo. U hrvatskom prijevodu neki su se možda s njime susreli kao s „Ugovorom o međunarodnom cestovnom prijevozu robe”, no kratica koja se u svakodnevnom govoru jednostavno naziva CMR odmah nas približava činjenici da će u nastavku biti detaljnije riječi o međunarodnom teretnom listu koji prati robu.

 

Što je zapravo CMR?

Oni koji rade u međunarodnom transportu svakodnevno uzimaju u ruke CMR dokument, no vjerojatno se rijetki zamisle nad time što se sve krije iza ta tri slova. Nakon Drugog svjetskog rata međunarodni je transport dobio novi zamah, ali poteškoću je predstavljala činjenica da su različite države imale vlastite propise o pojedinostima prijevoza, što je uvelike otežavalo rješavanje problematičnih i spornih slučajeva pri pogrešno obavljenoj pošiljci. Kao odgovor na to, 19. svibnja 1956. u Ženevi, jedva pola godine prije Sueske krize i mađarske revolucije, sastali su se predstavnici država koji su se pod okriljem Ujedinjenih naroda dogovorili da će na prijevoz robe između svojih zemalja primjenjivati zajednička pravila.

Kao rezultat toga, 19. svibnja 1956. predstavnici devet država potpisali su konvenciju, koja je stupila na snagu u ljeto 1961., a tijekom desetljeća koja su uslijedila krug zemalja koje su pristupile sustavu CMR stalno se širio, tako da ga danas primjenjuje gotovo 60 država (većina su europske i istočnoazijske zemlje, ali među potpisnicama su, primjerice, i Maroko i Tunis). Mađarska je konvenciju potpisala 1970., a potom ju je proglasila zakonskom uredbom br. 3 iz 1971. godine.

U smislu gore navedene konvencije CMR je dokument koji prati robu, a ujedno i ugovor koji međusobno sklapaju pošiljatelj i kupac prevožene robe uz sudjelovanje prijevoznika. Izdavanjem CMR-a uključene strane prihvaćaju da će u svakom problematičnom slučaju odredbe navedene u konvenciji smatrati za sebe mjerodavnima i obvezujućima.

U kojim je slučajevima potrebno izdati CMR?

Prema službenoj formulaciji, CMR se primjenjuje na svaki ugovor koji se odnosi na prijevoz robe cestom, motornim vozilom, uz naknadu, ako se mjesto preuzimanja i mjesto isporuke robe nalaze u dvije različite države, neovisno o sjedištu pošiljatelja i kupca. Pogledajmo nekoliko praktičnih primjera:

• Ako se prijevoz odvija između dviju tvrtki sa sjedištem u Mađarskoj, ali se roba prevozi u inozemni pogon jedne od njih, potrebno je ispuniti CMR.
• Ako strana tvrtka naručuje prijevoz robe iz inozemstva u Mađarsku, također je potrebno ispuniti CMR.
• Ako tvrtka sa sjedištem u inozemstvu prevozi robu iz svog pogona u Mađarskoj u pogon druge tvrtke u Mađarskoj, robu ne mora pratiti CMR.
• Ekstremniji primjer bio bi ako se prijevoz iz Mađarske u Austriju odvija konjskom zapregom – tada nije potrebno ispuniti CMR, jer se on odnosi samo na prijevoz motornim vozilom.

Važno je još istaknuti da CMR nije potrebno ispuniti samo kada su obje uključene države članice CMR konvencije, već je dovoljno i to da se mjesto utovara ili istovara robe nalazi u državi koja potpada pod područje primjene konvencije.

Također je korisno znati da, iako se prema gore navedenom CMR odnosi samo na cestovni prijevoz, u to spadaju i slučajevi kada se jedan dio prijevoza ne obavlja cestom, nego željeznicom, vodom ili zrakom, ali se roba pritom ne pretovaruje. Primjerice, pri prijevozu u Veliku Britaniju kamion se ispod La Manchea prevozi teretnim vlakom, ili pri prijevozu iz Mađarske na Siciliju kamion preko Mesinskog tjesnaca prevozi trajekt – to se neće smatrati prekidom cestovnog prijevoza, pa je potrebno ispuniti CMR, a njegova će se primjena odnositi na cjelokupan prijevoz. O tome tko je pravno odgovoran za robu na tim dionicama možeš detaljnije pročitati kasnije.

Ispunjavanje CMR-a

Kao što smo spomenuli, CMR treba ispuniti kada se roba kreće između država, a jedna od njih je stranka konvencije. Ispunjavanjem CMR dokumenta potpisnici praktično međusobno sklapaju ugovor da će odredbe konvencije prihvatiti kao obvezujuće za cijeli prijevoz te da će postupati u skladu s onime što je u njoj navedeno.

Što se tiče formata, nema strogo propisanog obrasca, konvencija određuje samo koji sadržaj podataka i koje je informacije potrebno zabilježiti. Ipak, preporučljivo je koristiti unaprijed tiskani obrazac, jer nam to uvelike pomaže da točno znamo što u njemu treba navesti, a zahvaljujući višejezičnosti velika je vjerojatnost da će isti dokument razumjeti svatko kome dođe u ruke. Ujedno olakšava i rad administrativnom osoblju, jer ako se svakodnevno susreću s istim predloškom, mnogo brže pronalaze informacije koje su im važne. Obrasci dostupni i u Convoy Truck Shopu već po izlasku iz tiskare sadrže klauzulu „Na prijevoz se i u slučaju drukčijeg dogovora primjenjuju odredbe Međunarodne konvencije o cestovnom prijevozu robe (CMR).”, koju je potrebno unijeti i u sporazum ako nije sklopljen ispunjavanjem gotovog obrasca. Dodatna prednost gotovog obrasca je to što funkcionira kao indigo papir, odnosno bilo da treba ispuniti CMR u 4 primjerka ili CMR u 6 primjeraka, dovoljno je podatke unijeti na jedan list, za razliku od verzija ispisanih s interneta, kod kojih isto treba napisati četiri ili šest puta.

Koliko primjeraka trebam ispuniti?

Prema tekstu konvencije, CMR je obvezno ispuniti u 3 primjerka, od kojih jedan pripada pošiljatelju robe, jedan kupcu, a jedan prijevozniku. Danas se najčešće susrećemo s tovarnim listovima u 4 i 6 primjeraka, čiji su listovi različitih boja radi lakšeg raspoznavanja. Budući da unutar EU-a nema carinskih granica, za robu koja se prevozi unutar tog područja dovoljno je ispuniti obrazac u 4 primjerka (taj dodatni primjerak uz obvezna tri može biti potreban, primjerice, ako prijevoz obavljaju dva različita prijevoznika). U slučaju prijevoza preko vanjskih carinskih granica EU-a, međutim, trebat će nam CMR u 6 primjeraka kako bismo, uz prethodne, imali dovoljno primjeraka i za carinjenje.

Ako se količina robe za prijevoz može utovariti samo na dva ili više vozila, i pošiljatelj i prijevoznik mogu zahtijevati da se izda onoliko teretnih listova koliko se vozila koristi za prijevoz. Nakon ispunjavanja, dokument potpisuju i ovjeravaju pečatom i pošiljatelj i prijevoznik. Praktičan savjet je da se, kao prijevoznik, isplati skenirati CMR ili ga još jednostavnije fotografirati, kako bismo i mi nakon završetka prijevoza, u slučaju eventualnih pitanja ili problema, imali nešto čime možemo dokazati pojedinosti prijevoza.

Što upisati i gdje?

U pravilu CMR ispunjava pošiljatelj robe, zatim potrebna polja dopunjava prijevoznik, a na kraju oboje potpisuju dokument. To je vjerojatno jasno samo po sebi, ali radi potpunosti vrijedi pojasniti da se obrazac treba ispunjavati kemijskom olovkom, čime se izbjegavaju neželjene izmjene. Kod većih tvrtki, naravno, koristi se i praksa da se obrazac ispunjava strojno, a rukom se dodaje samo potpis. Pogledajmo koja se vrsta podataka upisuje u koja polja:

1. Pošiljatelj: Naziv i adresa tvrtke koja prijevozniku daje nalog za prijevoz. Ovdje je obično dovoljan i pečat, nije potrebno ručno ispisivati sve podatke. Važno je, međutim, da ako se neki podatak unosi pečatom na CMR, to treba učiniti na sva 4 ili 6 primjeraka.
2. Primatelj: Naziv i adresa tvrtke kojoj se roba na kraju prijevoza mora isporučiti. Dakle, ne radi se o adresi isporuke, nego o registriranom sjedištu tvrtke. Kao i u prethodnoj točki, i ovdje je ispunjavanje pečatom odgovarajuće ako je dostupan.
3. Mjesto isporuke robe: Država i grad kamo se roba prevozi. To može biti sjedište tvrtke primatelja (vidi točku 2) ili, primjerice, neki njezin pogon.
4. Mjesto i vrijeme preuzimanja robe: Gdje i kada prijevoznik preuzima robu. Kao i u prethodnoj točki, i to se može razlikovati od podataka iz točke 1 ako se stvarno preuzimanje robe ne odvija u sjedištu pošiljatelja.
5. Priloženi dokumenti: Ovdje treba navesti dokumente koji prate robu. To može biti, primjerice, račun, otpremnica, vagarska potvrda, popis pakiranja ili, ovisno o vrsti robe, neki drugi specifičan dokument.
6. Oznake i brojevi: Ovdje se mogu navesti broj robnih jedinica, njihove oznake i redni brojevi. Ako se među priloženim dokumentima nalazi, primjerice, detaljan račun, ovdje se može navesti njegov broj jer sadrži cjelokupnu količinu robe u razradi. U slučaju ADR prijevoza, i njegovi se detalji također moraju zabilježiti u ovom dijelu.
7. Broj komada: Preporučljivo je količinu robe navesti u mjernoj jedinici koju prijevoznik može provjeriti, primjerice izraženu u paletama.
8. Način pakiranja: Popis vrsta ambalaže korištenih za prijevoz, primjerice paleta, karton, folija.
9. Naziv robe: Budući da na dokumentu ima malo prostora, robu je preporučljivo opisati samo kratko ili skraćeno, zajedničkim nazivom.
10. Statistički broj: U ovu rubriku mogu se navesti identifikacijski brojevi prevožene robe, primjerice NHM kod (harmonizirana nomenklatura robe), TARIC kod (integrirana carinska tarifa Zajednice), ili u slučaju prijevoza motornih vozila njihov tip, registarska oznaka i broj šasije.
11. Bruto težina: Ukupna masa prevožene robe, odnosno roba i ambalaža zajedno. Kao pošiljatelj, pri ispunjavanju CMR-a možemo izaći prijevozniku ususret tako da kod bruto težine ne računamo na gram točno, nego ostavimo malo rezerve, kako vozilo ne bi bilo potpuno na dopuštenoj granici mase i kako prijevoznik ne bi riskirao eventualnu kaznu.
12. Volumen: Par prethodnoj točki – ako je roba tekućina, ovdje treba upisati njezinu količinu u m³.
13. Upute pošiljatelja: Ovdje se mogu navesti propisi koji se odnose na prijevoznika, kao što su propisana ruta, određena parkirališta, mjesto carinjenja, granični prijelazi, temperatura prijevoza ili vremenski intervali prihvata na terminalima. Ali ovdje se mogu upisati i druge informacije, poput težine korištenih materijala za pakiranje. Informacije koje se ovdje unose mogu uvelike ovisiti o vrsti prevožene robe.
14. Povrat: Ispunjava se u slučaju kada se prijevoz plaća prijevozniku. Općenito se može reći da se točke 14, 15 i 19, koje se odnose na financijska pitanja, obično ne ispunjavaju te u velikoj većini slučajeva ostaju prazne.
15. Odredbe o plaćanju vozarine: Tko od uključenih strana u prijevozu plaća vozarinu.
16. Prijevoznik: Ovu točku ispunjava prijevoznik (naziv, adresa, država). I ovdje je obično dovoljno upotrijebiti pečat prijevozničke tvrtke.
17. Dodatni prijevoznici: Ispunjava se u slučaju kada cijeli prijevoz ne obavlja jedan prijevoznik. Primjer za to može biti ako se zbog tehničkog kvara roba mora pretovariti s izvornog vozila na drugo, ili ako se roba istovari u logističkom centru, a odatle je dalje prevozi drugi prijevoznik.
18. Primjedbe i zabilješke prijevoznika: Sa stajališta prijevoznika ovo je jedna od najvažnijih točaka u koju se mogu unijeti sve njegove primjedbe. Vrijedi usporediti podatke upisane u CMR (broj robnih jedinica, oznake, redni brojevi) sa stvarno utovarenom robom te zabilježiti ako po njegovoj procjeni roba nije dobro upakirana ili je već pri utovaru neispravna. Također je preporučljivo navesti ako količinu ili pakiranje robe iz nekog razloga nije mogao provjeriti (primjerice ako prema pravilima neke od strana vozač ne smije biti prisutan pri utovaru). Primjedbe unesene ovdje trebali bi potpisati i pošiljatelj i, na kraju prijevoza, primatelj, jer se tako u slučaju problema može dokazati, primjerice, da se teret nije oštetio tijekom prijevoza, nego je već takav otpremljen. Također treba zabilježiti ako pošiljatelj ili primatelj nisu dopustili upisivanje primjedbi u CMR, ili ako pošiljatelj odnosno primatelj nisu htjeli potpisati primjedbu unatoč zahtjevu prijevoznika. Iako za ispunjavanje CMR-a nije propisan jedan jedini jezik, u polju 18 preporučljivo je primjedbe zabilježiti na engleskom ili nekom drugom međunarodno korištenom jeziku, odnosno eventualno na jeziku dotične zemlje. U tome može pomoći višejezični dokument koji se može preuzeti sa stranice Mađarskog udruženja cestovnih prijevoznika ili izravno sa stranice Međunarodne unije cestovnog prometa (IRU). Budući da je prostor na CMR-u ograničen, ovdje se mogu upisati i kodovi iz popisa primjedbi, pa će se i na temelju njih kasnije moći točno utvrditi u čemu je problem bio.
19. Za platiti: Vrijednost robe koju kupac plaća vozaču prijevoznika ako protuvrijednost ne podmiruje bankovnim prijenosom pošiljatelju. Prema izvornoj definiciji konvencije, ovdje se mogu navesti i troškovi povezani s prijevozom nastali tijekom prijevoza (npr. carine). Danas se to polje uglavnom ostavlja praznim.
20. Posebni dogovori: Bilo koja druga informacija, primjerice da se roba preuzima samo u točno određeno vrijeme.
21. Mjesto i datum izdavanja
22. Potpis i pečat pošiljatelja: U pravilu CMR ispunjava pošiljatelj robe, no ako ga iz nekog razloga ipak ispunjava prijevoznik, on ne smije potpisati ovu točku. Međunarodni prijevoz u svakom slučaju mora pratiti CMR, pa u krajnjem slučaju ovo polje treba ostati prazno.
23. Potpis i pečat prijevoznika: Čak i ako pošiljatelj nije potpisao polje 22 koje se odnosi na njega, prijevoznik ovdje dokument u svakom slučaju mora potpisati te otisnuti pečat prijevozničke tvrtke.
24. Preuzimanje robe, potpis i pečat primatelja: Ovo ispunjava primatelj pri isporuci robe.
25. Vozilo prijevoznika, registarska oznaka, nosivost: Kod vozila s prikolicom ovdje treba upisati registarsku oznaku i tegljača i prikolice.

Polja u CMR dokumentu koja nisu relevantna za konkretan prijevoz ili za koja nema informacija treba ostaviti praznima. Polja koja je obvezno ispuniti u gornjem su popisu označena podebljano. Također je obvezno navesti da prijevoz potpada pod odredbe Konvencije. To je važno zato što u suprotnom odgovornost za sve nastale troškove i štete snosi prijevoznik. Upravo zato je na predlošku dostupnom u Convoy Truck Shopu ta rečenica već otisnuta. Osim obveznih informacija, strane u dokument mogu unijeti i sve drugo što smatraju potrebnim za predmetni prijevoz, npr. zabranu pretovara, iznos pouzeća, vrijednost robe, rok isporuke ili popis predanih dokumenata.

Odgovornosti tijekom prijevoza

• Prijevoznik je odgovoran za zakašnjeli prijevoz. To možda i ne treba posebno objašnjavati.
• Prijevoznik snosi odgovornost i kada koristi usluge druge osobe, primjerice kada prijevoz obavlja njegov zaposlenik.
• Prijevoznik odgovara za potpuni ili djelomični gubitak robe. Iznimka postoji ako je do toga došlo zbog osobite mane same robe, po nalogu ovlaštene osobe (odnosno osobe koja u tom trenutku može raspolagati robom), ili zbog razloga koji prijevoznik nije mogao izbjeći. Međutim, ako se uzrok može povezati s neispravnim stanjem prijevoznog vozila, odgovornost i dalje snosi prijevoznik, čak i ako je korišteno vozilo bilo unajmljeno i nije bilo njegovo vlasništvo.
• Zato je također važno unaprijed u CMR unijeti sve okolnosti i upute, jer, primjerice, ako je do oštećenja robe došlo zbog otvorene cerade, a strane su se u CMR-u dogovorile da se prijevoz obavlja s otvorenom ceradom, prijevoznik se oslobađa odgovornosti. Jednako tako, ako se roba prevozi bez ambalaže i zbog toga po svojoj prirodi može pretrpjeti oštećenje, ali je izostanak ambalaže zabilježen u CMR-u, tada ni to oštećenje neće biti krivnja prijevoznika.
• Uz izrađeni teretni list pošiljatelj robe mora prijevozniku predati sve dokumente koji mogu biti potrebni za carinjenje ili druge službene postupke, te ga o njima i obavijestiti. Ako se to ne učini, a zbog njihova nedostatka nastane šteta ili dodatni trošak u prijevozu, prijevoznik se za to ne može smatrati odgovornim.
• Važno je i to da se prijevoznik ne može smatrati odgovornim za ona oštećenja koja su mogla nastati zbog prirode same robe, ako je učinio sve da izbjegne štetu, ali zaštita koju je pružalo vozilo to nije omogućila, te je poštovao sve upute koje je primio u vezi s robom (čak i tijekom vožnje). Primjerice, ako prevožene poljoprivredne proizvode nagrizu glodavci ili crvi, ako se količina prevožene tekućine smanji zbog uobičajenog isparavanja, a isto vrijedi i za prijevoz živih životinja, što je možda još osjetljivije područje.
• Važno je, međutim, napomenuti da upravo prijevoznik mora dokazati da je do oštećenja došlo zbog gore navedenih razloga, a ne njegovom krivnjom. Ako prijevoz obavlja više prijevoznika, svaki od njih odgovara za izvršenje cijelog prijevoza. Iznimku ovdje može predstavljati uvjet kojeg smo se već dotaknuli, kada se jedan dio prijevoza obavlja bez pretovara drugim prijevoznim sredstvom. No što to znači u praksi: polazeći od ranije navedenog primjera, ako između Francuske i Velike Britanije u željezničkom tunelu iskoči iz tračnica teretni vlak koji prevozi i kamion, pa se zbog toga roba ošteti, tada se na cijeli prijevoz mora gledati kao da se odvijao željeznicom, pa će prijevoznik biti oslobođen svake odgovornosti.

Dakle, suština je sa stajališta prijevoznika pažljivost, informiranost i pridržavanje uputa dobivenih od ovlaštene osobe, kao i to da se u CMR unaprijed zabilježe svi mogući rizici. Ako, primjerice, zabrinutosti u vezi s ambalažom i uvjeti koji ih potkrepljuju nisu navedeni u CMR-u zajedno s obrazloženjem, tada se mora pretpostaviti da je s robom pri utovaru sve bilo u redu.

Spomenuli smo da je za prijevoznika važno slijediti upute dobivene od ovlaštene osobe, ali kada i tko zapravo raspolaže robom? U tom pitanju granicu u načelu predstavlja predaja drugog primjerka CMR-a osobi navedenoj kao primatelj. Do tada pošiljatelj može odlučiti, primjerice, da se roba dostavi na drugu adresu ili da prijevoznik ne nastavi s prijevozom. Dodatne troškove koji iz toga proizlaze, naravno, treba nadoknaditi prijevozniku. Međutim, nakon predaje CMR-a kupcu, kupac postaje ovlaštena osoba, a prijevoznik mora slijediti njegove upute. Naravno, ni to nije uklesano u kamenu – ako strane žele drukčije urediti stvar, to moraju zabilježiti u CMR-u. Sve to također objašnjava zašto je pri istovaru važno da primatelj robe potpiše točku 24 CMR-a.

Gore istaknuti primjeri vjerojatno spadaju među važnija područja, ali onome tko želi upoznati sve pojedinosti i ne boji se često složenog pravnog jezika, moglo bi se isplatiti proučiti već spomenuti domaći CMR propis.

Što se može očekivati u budućnosti?

Možda mnogi misle da je sigurno ono što je zapisano na papiru i što imaju u rukama. Tako može biti i s uobičajenim CMR-om u 4 ili 6 primjeraka, no treba prihvatiti da, kao i gotovo u svim drugim područjima svijeta, i dokumentacija u transportu postaje sve elektroničkija, a CMR neće biti iznimka.

U veljači 2008. izrađen je dodatni protokol uz izvornu CMR konvenciju iz 1956., koji je praktično otvorio mogućnost za e-dokumentaciju. Taj je dodatak stupio na snagu u ljeto 2011., a u više od 10 godina koje su uslijedile pristupile su mu 34 države. Njegovo bi uvođenje bilo poželjno što prije u što većem broju zemalja, jer – osobito u Europi – jedan prijevoz često prolazi kroz više tranzitnih država, pa ako neka od njih ne primjenjuje eCMR, prijevoznik uza se mora imati i papirnato ispunjeni CMR dokument radi nadzora nadležnih tijela u tim zemljama. Prva stvarna primjena eCMR-a dogodila se u siječnju 2017., a otad taj sustav već funkcionira između Španjolske i Francuske, dok se između drugih zemalja takvi prijevozi zasad pojavljuju još samo testno.

No koje su prednosti eCMR-a? Kao što možemo iskusiti i u drugim područjima, digitalizacija – naravno, tek nakon što se prebrode početne poteškoće i nakon što se uključene strane na nju priviknu – u osnovi nam olakšava život. U prilog eCMR-u ide, primjerice, to što sve strane uključene u prijevoz mogu stalno znati što se događa s robom. Pametni telefon danas je svima stalno pri ruci, pa se ne treba bojati ni gubitka dokumenata. Naknadni unosi nakon izdavanja mogu se opremiti vremenskim žigom, pa se preciznije može pratiti, primjerice, kada je na robi nastalo neko oštećenje. Prijevoznik uz to može čak i priložiti fotografije događaja kao dokaz. Izdavanje računa i plaćanje vozarine također se može ubrzati, jer nije potrebno čekati da papirnati dokument stigne. Dovoljno je samo prisjetiti se pandemije Covida – elektroničko poslovanje može smanjiti i broj fizičkih kontakata. U cjelini, prijevozničke tvrtke zahvaljujući tome mogu očekivati smanjenje troškova i povećanje učinkovitosti, kao i veću transparentnost.

U Mađarskoj stručne organizacije već godinama nastoje stvoriti uvjete za primjenu eCMR-a i pripreme su u tijeku, no pravna regulativa još nije potpuno iskristalizirana, pa se planirani datum uvođenja elektroničkog teretnog lista stalno odgađa. Unatoč tome, i u našoj zemlji već postoji više tvrtki koje su spremne i koje sa svojim vlastitim aplikacijama čekaju trenutak početka.

Dok se eCMR ne pojavi, kod nas ćeš pronaći tradicionalnu papirnatu verziju, kao i druge korisne obrasce potrebne za prijevoz. A ako zapneš pri ispunjavanju CMR-a, potraži pomoć u gornjem opisu.